Nedavna studija Instituta za strateške studije i projekcije (ISSP) bacila je svjetlo na alarmantnu situaciju u trgovini hranom u Crnoj Gori. Istraživanje je otkrilo da je zemlja u periodu od 2018. do 2022. godine imala uvoz hrane koji je bio 16 puta veći od izvoza, što ukazuje na ozbiljnu neravnotežu u sektoru prehrambene industrije.
Neravnoteža u trgovini hranom u Crnoj Gori
Studija pod nazivom "Regionalna trgovina hranom i energijom – činjenice iz Crne Gore i zemalja Zapadnog Balkana" pruža detaljnu analizu situacije. Pokrivenost uvoza izvozom hrane u Crnoj Gori u 2022. godini iznosila je samo 6,8 odsto, što jasno ukazuje na duboku neravnotežu u trgovinskom bilansu zemlje. Ova cifra je posebno zabrinjavajuća kada se uporedi sa drugim zemljama regiona.
Istraživanje je otkrilo da se Crna Gora i Kosovo suočavaju sa značajnim deficitima u trgovini hranom, dok se Srbija izdvaja kao jedina zemlja u regionu sa suficitom. Ova situacija postavlja pitanje o održivosti trenutnog modela trgovine hranom u Crnoj Gori i potrebi za hitnim mjerama za poboljšanje domaće proizvodnje.
Uzroci trgovinskog deficita u sektoru hrane
Analiza ISSP-a ukazuje na višestruke faktore koji doprinose ovom trgovinskom deficitu. Jedan od ključnih razloga je velika zavisnost zemlje od uvoza hrane kako bi se zadovoljila domaća potražnja, posebno tokom vrhunca turističke sezone. Ovo sugeriše da turistički sektor, iako važan za ekonomiju, stvara dodatni pritisak na uvoz hrane.
Strukturni izazovi u poljoprivrednom sektoru Crne Gore takođe igraju značajnu ulogu. Fragmentacija poljoprivrednog zemljišta, karakterisana malim posjedima, ograničava kapacitet za proizvodnju u velikim razmjerama. Studija ističe da stalni usevi i obradiva zemlja čine samo 4,8 odsto ukupnog poljoprivrednog zemljišta, što dodatno ograničava produktivnost sektora.
Implikacije za ekonomiju i prehrambenu sigurnost
Ovakva situacija ima dalekosežne posljedice za crnogorsku ekonomiju i prehrambenu sigurnost. Visoka zavisnost od uvoza hrane čini zemlju ranjivom na fluktuacije cijena na globalnom tržištu i potencijalne poremećaje u lancima snabdijevanja. Ovo je posebno zabrinjavajuće u kontekstu globalnih ekonomskih neizvjesnosti i klimatskih promjena koje mogu uticati na proizvodnju hrane širom svijeta.
Pored toga, nedovoljna domaća proizvodnja hrane može dovesti do gubitka radnih mjesta u poljoprivrednom sektoru i smanjenja ruralnog razvoja. Ovo postavlja izazov za kreatore politika da razviju strategije koje će podstaći domaću proizvodnju hrane, istovremeno balansirajući potrebe rastućeg turističkog sektora.
Potencijalna rješenja i put naprijed
Da bi se riješio ovaj izazov, potreban je višestruki pristup. Ulaganje u modernizaciju poljoprivrede i podsticanje konsolidacije zemljišta mogli bi povećati produktivnost. Takođe, razvoj politika koje podržavaju male proizvođače i podstiču inovacije u poljoprivredi mogao bi doprinijeti smanjenju zavisnosti od uvoza.
Dodatno, diversifikacija poljoprivredne proizvodnje i fokus na visokokvalitetne, lokalne proizvode mogli bi ne samo smanjiti potrebu za uvozom, već i stvoriti nove izvozne mogućnosti. Ovo bi moglo uključivati razvoj organskog poljoprivrednog sektora, koji bi mogao privući premium cijene na međunarodnom tržištu.
U zaključku, studija ISSP-a naglašava hitnu potrebu za rješavanjem trgovinskog deficita u sektoru hrane u Crnoj Gori. Balansiranje potreba turističkog sektora sa razvojem održive domaće proizvodnje hrane predstavlja ključni izazov za budući ekonomski razvoj zemlje. Rješavanje ovog pitanja zahtijevaće koordinirani napor vlade, poljoprivrednika i privatnog sektora kako bi se osigurala dugoročna prehrambena sigurnost i ekonomska stabilnost Crne Gore.